Priča sa sela: Dobri stari običaji |
Martinje je iza nas, ljubitelji vina već naveliko uživaju u ovogodišnjoj kapljici.
Nakon otakanja vina, od tropa od grožđa nakon ponovnog vrenja peče se rakija- komovica. Kad prođu berbe i već lijepo zahladi, dok vrijedne domaćice spremaju zimnicu i peku različite vrste pekmeza, sve jedan bolji od drugoga, njihove bolje polovice pripremaju se na jedan veliki i hrabar pothvat… treba ispeći rakiju. Izuzmemo li činjenicu da je to ipak veliki posao pogotovo ako je u pitanju veća količina grožđa, ne mogu a da ne primijetim da je taj posao ipak veliko zadovoljstvo jačem spolu.
Taj događaj je poput filmskog maratona. Traje, izmjenjuju se različiti likovi, neki ostave slabiji dojam, neki opet malo jači, samo što je osim filmova u pitanju jedan kotao rakije, pa drugi, i tako dugo, dugo u noć. Otac mi je davno objasnio da kad se otvori „kaca“ s grožđem, da je najbolje peći rakiju dok se ne isprazni cijela“ kaca“. I samoj mi je jasno da to ima smisla, ali kako to ide dobro na ruku ljubiteljima dobre kapljice.
Pristavi se kotao, pripremi se drvo za grijanje kotla i voda za hlađenje pri pečenju. Susjedi se znaju organizirati pa onda zajedno peku rakiju, a i ako nije tako dođu malo vidjeti kako ide njihovom susjedu. Koliko je kotlova ispekao, je li dovoljno jaka rakija? Pa navrati još jedan susjed, pa rođak… Dosta često ta hotimična okupljanja prerastu u prave veselice, proba se netom ispečena rakija, uspoređuje se s prošlogodišnjom, pa sa susjedovom, i malo pomalo bude i pripitih sudionika tog događaja.
Domaćicama, naravno, te neočekivane veselice otežavaju njihove svakodnevne obaveze uvećane najčešće i za poslove njihovih jačih polovica (ipak oni peku rakiju). Uvijek ih netko doziva, ili da skuhaju kavu, ili da pripreme kakav hladan narezak, a dosta često i same se toga sjete u želji da zaustave ili barem ublaže to pomalo maratonsko isprobavanje rakije.
Nama, djeci, su to znale biti prilike da čujemo zanimljive priče, s tim da je svaka čašica rakije više stvarala osebujnije i neobičnije događaje iz lova, ili iz dana kad su glavni akteri bili još mladi i odlazili na lokalne zabave. Vjerujem da će se neki i prepoznati u sljedećim riječima, ali ne mogu da ih ne spomenem: „Te večeri su se jednostavno otimale za ples sa mnom.“ ili „Vozio sam jednom brzo snašu, u rukama je držala tortu, kad sam zakočio, tortu smo skupljali sa poda automobila i iz njenog krila!“
Danas je po seoskim dvorištima sve manje takvih događaja, ali oni su dio naše tradicije, i ne smijemo dopustiti da izumru. Moj rođak u Kanadi dosta se često u svojim e-mailovima sjeti naše gajske palinke (mađarski naziv za rakiju) i uvijek kaže da je bliže da bi baš rado nazdravio s palinkom.
Turističku ponudu Zapadne Slavonije lijepo bi se moglo upotpuniti recimo Jesenskim pečenjem rakije na seoskim imanjima, turistu koji dolazi izdaleka takav događaj bio bi prava atrakcija i rekreacija. Nakon što bi sudjelovali u proizvodnji rakije, mnogi bi gosti još koji put navratili i pozvali svoje prijatelje da im se pridruže.
Njihovi domaćini i riječima i djelima pružili bi im nezaboravan doživljaj, vjerujte mi, provjereno!
Postavljeno 17.11.2009. by Željka Putica Broj otvaranja:5666 |