TAKOdobar portal :: Lipik, Pakrac, Daruvar, PoĹľega




Amerika: život i putopisi - 2. dio - 'Bauštela' u Americi i moja hotelska iskustva
I u Americi se cijeni red, rad i disciplina. Ilegalci Meksikanci, Jamajčani i Europljani jeftina su radna snaga. Iako tamo prosječno malo plaćeni, zbog standarda koji je neusporedivo veći od našeg, daju se zaraditi dobre pare. Amerikanci nas sve dočekuju raširenih ruku (osim zbog osobnih interesa Meksikance ne, oni su im tamo kao nama Cigani, bez uvrede), jer imamo radne navike, za razliku od Američkih (ne)radnih navika.

The Broadmoor hotel
Hotel u kojem sam radila zove se The Broadmoor, ima kategorizaciju 5 zvjezdica, 5 dijamanata i spada u sam vrh elitnih top-noch svjetskih hotela. Nalazi se u Colorado Springsu, državi Colorado. Za razliku od mnogih američkih hotela i velikih hotelskih lanaca, Broadmoor ima vrlo značajnu povijest, arhitekturu i predivnu planinsku prirodu koja je glavni motiv posjetitelja. Zanimljivosti u hotelu kao što su 'hall of fame' (hodnici u kojima je izloženo tisuće slika slavnih koji su tamo boravili), nepregledna golf igrališta, restoran s pogledom na hotelsko jezero koje se stapa s bazenom, hotelski zoološki vrt i izvanredna kulinarska ponuda te ponuda raznih aktivnosti samo su neke od posebnosti ovog hotela. Zanimljivo je napomenuti da je najjeftinije noćenje 350$, a da neki apartmani s pogledom na planine ili jezero u sezoni dosežu i cijenu od 3800$ po noćenju. Kao što vidite, svaka sitnica astronomski diže cijenu, ali boravkom u hotelu osigurana je svaka ljudska potreba, tako da je hotel osmišljen kao mali grad i nema se potrebe ići izvan njega.

Stapanje bazena i jezera
U svoja četiri mjeseca rada, dva mjeseca radila sam u trgovinama, a preostala dva u odjelu usluge gostima. Nisam željela potpisati ugovor kojim se obvezujem sva svoja četiri mjeseca biti u trgovinama, jer u trgovinama je plaća bila 7.5$ po satu, što je malo više od minimalca koji je 6$, a i nije mi baš bilo nešto čim bih se hvalila u životopisu…ono 'juhu', prodavala sam 'Prada' torbice u Americi. To zasigurno neće zanimati mog budućeg poslodavca za ozbiljan posao. Iako zvuči jako dobro u dva tjedna dobivati plaću od 600$, ako uzmeš u obzir da je prosječan objed 10$, da jedeš tri puta dnevno, a da ne pričam o plaćanju stana itd., ne ostane ti ništa. Pa onda badava u takvu 'bauštelu'. Bila sam 'crna ovca' u kadrovskom odjelu, zbog silnih pobuna, razgovora i peticije protiv žene koja mi nije dala promijeniti odjel pozivajući se na ono 'You signed!' (od sada ću bolje paziti što u životu potpisujem). Na kraju sam ipak uspjela dokazujući se svima najviše moguće i svim silnim žalbama promijeniti odjel nakon dva mjeseca. Druga dva mjeseca radila sam u odjelu usluga gostima, gdje mi je prosječna dvotjedna plaća bila 1000$, a mog poslodavca zasigurno će zanimati poslovi (consierge, banketi, key control i hostesa na bell desku) koje sam radila više nego posao prodavačice.

Dok se moja kolegica s posla križala vidjevši me da od dosade usisavam jer nije bilo gostiju, ja sam se čudom čudila koliko netko može biti lijen. Amerikanci su generalno gledajući (iako ne volim generalizirati) jako lijeni, što možemo zaključiti čistim primjerom da skoro svi imaju kod kuće čistačice, a ako si to ne mogu priuštiti, jednostavno će im kuća biti prljava, kao što je kod iste te kolegice koja se križala primjer. Ne možeš vjerovati, nama bi to bilo nepojmljivo da netko može živjeti u takvom svinjcu. Takvi ljudi na poslu će raditi samo kad baš moraju, dok s druge strane neki Amerikanci (mnogo manji postotak) rade prosječno 15 sati dnevno. I opet ne znaju što je nerad i odmor. Smatram da smo mi ovdje savršeno izbalansirali svoje radne navike, jer smo vrijedni, a opet imamo vremena za popodnevni odmor. Zato smo tamo jako dobrodošli, i u tom glupastom narodu (bez uvrede iznimkama, ali mislim da je znak na sali za bankete u hotelu gdje sam radila, koji objašnjava da se tamo konobari, dovoljan dokaz) možemo se istaknuti na bilo kojem poslu, te zaraditi dobru lovu. Tako i u Njemačkoj Bosanci na baušteli zarade i kad se vrate kući s punim džepovima para budu carevi, jer Nijemci ih i plate kad znaju da će raditi kako spada. A tko kriv Bosni ili Hrvatskoj što ima premalo posla i vrijedne ljude, zbog čega smo pravi primjer odljeva mozgova. Samo kao primjer, predsjednik hotela u kojem sam radila je Hrvat porijeklom. Hrvatski ne zna. I ima primanja kakva vjerojatno ni predsjednik Mesić nema. E, tko nam kriv.

Amerikance nije briga kakvi su im ljudi, ima nas šljakera koji ćemo doći u 'bolji, bijeli svijet' zaraditi za kruh i stan, jer se nekima od nas baš i ne sviđa ideja da kad se zaposlimo dižemo stambeni kredit na 35 godina, koji možda niti ne doživimo, pa će nam ga djeca otplaćivati. Briga njih, a briga i nas. Kod nas vrijedi ona narodna: 'Snađi se druže'. Pa i hoću, ako mi naši ne ponude posao kakav zaslužujem, odo ja u bijeli svijet, pa me briga za silno domoljublje.

Natpis na vratima konobarske sale koji objašnjava što se unutra radi
Postavljeno 04.03.2007. by Vlatka Barčan
Broj otvaranja:3591
Facebook komentari


Prijava na TD portal

KorisniÄŤko ime:

Lozinka:

Ne moĹľete dodavati komentare jer niste prijavljeni na TD portal.

Da bi se prijavili, morate biti registrirani. Ukoliko još niste registrirani, registrirati se možete u 20ak sekundi klikom na sljedeći link
KOMENTARI (Beta verzija) Pravila komentiranja
Trenutno nema komentara
Vezano
Copyright 2004-2007 TAKOdobra.com :: Design and programming by Dejan Iličić
Registrirajte se na TAKOdobar portal

KorisniÄŤko ime

Lozinka

E-mail:

Izaberite podruÄŤje s kojeg dolazite:

NAPOMENA:TAKOdobra.com ni na koji način nije odgovorna za sadržaj i komentare postavljene od strane posjetitelja. Za sve objavljene sadr?aje pod pojedinim loginom odgovoran je isključivo korisnik koji ga koristi. Komentari podliježu važećim zakonima RH i pri tome naglašavamo: zabranjena je svaka rasna, vjerska, spolna, nacionalna i etnička diskriminacija te veličanje fašizma i nacizma. Ukoliko se slažete s uvjetima kliknite na REGISTRIRAJ SE, u suprotnom odustanite od registracije.