TAKOdobar portal :: Lipik, Pakrac, Daruvar, Požega




Ludi provod po Europi
Pojavila se ideja da bi mogli skoknuti do Graza i pitali smo profesora Baria bi li nas vodio, naravno da je pristao i tako je sve poelo...

Profesor je potegnuo neke veze i dobili smo jeftinije cijene. S nestrpljenjem smo oekivali taj put, a najava da idemo i u veliki trgovaki centar svima je izmamila sreu i osmijeh na lice (da nismo imali ušiju smijali bi se oko glave). Malo po malo, i novac je uplaen, a smještaj zauzet. Ostalo je još samo par sati koji nas dijele od polaska i osjeala se Reisefiber, poznatija kao putna groznica.
Došao je trenutak okupljanja na autobusnom kolodvoru, odakle smo trebali i krenuti (naravno da sam došao prvi, kao i uvijek). Kroz nekoliko minuta nahrupila je gomila i svi su bili tu. Zauzeli smo mjesta i pripremili vreice za povraanje (ne daj Boe). Mjesta su zauzeli profesor Bari, njegova bolja polovica i naša razrednica Blanka Brkaši.
Znao sam da neu moi spavati tijekom putovanja pa sam si ponio „zalihe“ glazbe. Do Austrije ima oko 175 km, znai oko 5-6 sati putovanja. Sve je brzo prošlo iako smo stali tri puta (svaki put u drugoj dravi: Hrvatskoj, Sloveniji i Austriji). Pušai i oni koje je „stislo“ su samo brojali minute i sekunde do idueg stajališta.
U busu nije bio mir - smijali smo se, slikali, puštali glazbu s mobitela… Bilo je super.
Ve nam je polagano ponestajalo materijala za „razglabanje“, kada je profesor ukljuio mikrofon i rekao da smo stigli u Graz. Svi su uzeli fotoaparate u ruke i poeli škljocati. U grad smo ušli na „West“ strani ili Graz West. Na prvi pogled grad je izgledao sasvim obino, no što smo išli dalje i dublje postajao je ljepši i zabavniji. Za oko nam je zapela velika stolica, ispred jedne zgrade, koja je bila visoka bar 10 metara.

Ne znam jeste li znali, no Graz je 2003. proglašen Kulturnim gradom Europe. I jedan naš hrvatski grad je ušao u izbor, ali tek za 2020. godinu. Kulturni grad Europe mora posjedovati vrijedne graevine iz raznih razdoblja prošlosti.

Polako smo stigli na odredište: das Jugendgästehaus (hostel za mlade i obitelji) koji je upola jeftiniji od hotela, a opremljen je poput hotela s tri zvjezdice. Morali smo ekati dva sata da se smjestimo u sobe jer nisu bile spremne. Dok smo ekali kartali smo i zabavljali se. Jugendgästehaus ima i svoje dvorište s igralištem za djecu, stolom za stolni tenis i puno klupa i stolova.

Bili smo smješteni u sobama na drugom katu. Kad smo otkljuali vrata ostali smo zapanjeni… Sobe su bile predobre, imali smo kupaonice s kljuem, koje su bile iste k'o suza, u svakoj sobi po etiri velika ormara, etiri kreveta, veliki stol, stolice, stoli, televizor…Pušai nisu smjeli pušiti u sobama, jer je svaka soba imala „protupušaki“ alarm.

Nakon pola sata okupili smo se u dvorištu i zaputili se do trgovakog centra. Svi smo uletjeli u trgovaki centar i raštrkali se. Lunjajui smo prešli sva tri kata, našli raznih stvari, koje ne bi ni oekivali, izašli oboruani vreicama, a neke cure su nosile i po desetak vreica.

Došavši u hotel „bacili“ smo se pod tuš i u pola 7 išli na veeru nakon koje nas je ekao vatreni izlazak u neistraeni grad. Busom smo se dovezli do ulice Herrengasse koja je vodila do glavnog trga. Sjeli smo kod kipa oko kojeg su bile stepenice i tamo smo se slikali. Uslijedio je vatreni izlazak u gradu koji u zadrati za sebe...

Po povratku iz izlaska navratili smo u dvorište hostela; ponijeli smo pie, grickalice i smjestili se na klupe, a kasnije smo se zaputili u sobe, gdje smo nastavili provod. Nismo spavali cijelu no i smijali smo se takvim glupostima, da iv ovjek ne bi vjerovao. im bi netko od nas zaspao ostali bi ga natrljala pastom za zube i pjenom. U 6 smo se bacili na pospremanje jer je u sobi bio kaos. Smee po podu, vrata zamrljana pastom za zube, odjea posvuda, kupaonica sva mokra. Trebao nam je Odred za istou, ali bez obzira na to što smo deki, do pola 7 soba je blistala da se moglo jesti s poda.

U 7 sati smo onako pospani, sišli u blagovaonicu na doruak gdje nas je ekao bogat stol krcat namirnicama.

Nakon doruka morali smo spremiti stvari i odnijeti ih u bus dok je vruina bila nepodnošljiva. Zaputili smo se do ulice Annestrasse do koje nas je dovela voditeljica, tj. „turistika vodiica“ Anica koja je rodom iz Slavonije i zna hrvatski, tako da, dok je priala o graevinama i povijesti Graza, sve smo savršeno razumjeli.

Prvo odredište je bila Kunsthaus. To je kua umjetnika izraena 2003. godine kad je Graz bio Kulturni grad Europe. Graevina podsjea na vanzemaljski objekt jer je vrlo nepravilnih oblika. Na vrhu je 16 otvora kroz koje ulazi svjetlo, a jedan od njih gleda toranj sa satom i to je zapravo poveznica izmeu novog i starog. Ispred je maketa Kunsthausa za slijepe osobe. Iz crkve „Marija upomo“ poslana su zvona u LIPIK. Ondje je sahranjena poznata obitelj Egenberger. Zaputili smo se do Schlossberga, a do tamo smo morali prei preko rijeke Mure preko mosta od elika. Iako most izgleda obino, ipak ima neke tajne. Zapravo, to nije utvreni most, nego pluta na vodi (sad si mislite, elini most pluta na vodi). S mostom je povezan takoer i mali otok od elika (izgraen 2003. godine). Na njemu se nalaze kafi, terasa i igralište za djecu.

 

Na Schlossberg nismo išli jer je bilo prevrue, a do njega vodi previše stepenica, ak 260. Iz utvrde na Schlossbergu širio se Graz. Grad je tada imao 10 vrata koja su uvala ulaz u grad, a do danas su sauvana samo dvoja. Do utvrde se moe eljeznicom koja je stara 112 godina. U kui na Schlossbergu zvanoj Admince kovali su novac za vrijeme Marije Terezije. Ondje se takoer nalazi i najljepša barokna graevina, u kojoj se odravaju festivali, a gdje je roen i vladar Franz Ferdinand. Glasi kao prva gimnazija za cure, a kasnije i kao muzej. Na Schlossbergu poznati Uhrturm je sagraen poetkom 18. stoljea i visok je samo pet metara. Na poetku je imao samo jednu kazaljku za sate, a tek kasnije je postavljena za minute. Vladari su stanovali u kui u ulici Herrengasse. Vlasnik je bio osloboen poreza. To je jedina oslikana zgrada iz 18. st., a krase je likovi iz grke i rimske mitologije. U toj ulici je ivio i Johannes Kepler 6 godina. Zatim smo se zaputili do Glockenspielplatza zvanog „muha“. Ondje se nalazi sat s dva lika, koji u odreene sate izlaze i „plešu“ uz muziku. Svratili smo da bi vidjeli Hofenbekerei Edegger-tax (pekarnica) sagraen 1569., a napravljen od SLAVONSKOG HRASTA. I za kraj smo posjetili poznatu katedralu (der Dom) i, naravno, glavni trg (die Hauptplatz).

Nakon razgledavanja otišli smo u Mc Donald's na klopu gdje smo svi jeli, kao da smo došli iz „Bijafre“. U 2 smo krenuli prema busu u kojem je bilo katastrofa, vrue, sparno, zagušljivo, a i voda i sokovi su nam se ugrijali. Na putu kui nije baš bilo previše smijeha jer su svi bili „krepani“. Brzo smo stigli u Lipik, izašao sam i udahnuo „lipiki“ zrak koji se stvarno razlikovao od „grazkog“. Drugi dan smo imali nastavu i bili smo premoreni od ludog provoda po Europi. Zakljueno je da bi naš razred opet volio negdje otputovati…

 



Postavljeno 01.07.2008. by Antonio Zandona
Broj otvaranja:3482
Facebook komentari


Prijava na TD portal

Korisničko ime:

Lozinka:

Ne možete dodavati komentare jer niste prijavljeni na TD portal.

Da bi se prijavili, morate biti registrirani. Ukoliko još niste registrirani, registrirati se možete u 20ak sekundi klikom na sljedeći link
KOMENTARI (Beta verzija) Pravila komentiranja
Trenutno nema komentara
Copyright 2004-2007 TAKOdobra.com :: Design and programming by Dejan Iličić
Registrirajte se na TAKOdobar portal

Korisničko ime

Lozinka

E-mail:

Izaberite područje s kojeg dolazite:

NAPOMENA:TAKOdobra.com ni na koji način nije odgovorna za sadržaj i komentare postavljene od strane posjetitelja. Za sve objavljene sadr?aje pod pojedinim loginom odgovoran je isključivo korisnik koji ga koristi. Komentari podliježu važećim zakonima RH i pri tome naglašavamo: zabranjena je svaka rasna, vjerska, spolna, nacionalna i etnička diskriminacija te veličanje fašizma i nacizma. Ukoliko se slažete s uvjetima kliknite na REGISTRIRAJ SE, u suprotnom odustanite od registracije.