JOŠ MALOOOOOOOO!!!

Otprilike takva je atmosfera među navijačima „Lipika“ koji jedva čekaju polazak za Vinkovce, na današnju utakmicu protiv „Dilja“, utakmicu u koju stane cijela sezona, svi treninzi, ozlijede i rekuperacije, sve nervoze na terenu, prigovori, sitne čarke, ali i slavlja driblinzi, asistencije, golovi. A imali su Lipičani ove sezone itekeko puno razloga za slavlje. „Ma lagano osjetim, leptirići u stomaku, trnci me polako prožimaju, normalno je da sam uzbuđen“, nastavlja moj poznanik koji mi se pridružio na kavi, a tema, neizbježna, današnji derbi. I mene malo drma nervoza, pa si onda razmišljam kak je samo igračima, i jednima i drugima jer, ovo je stvarno utakmica kakva se samo poželjeti može. S druge strane i potvrda da  sport ponekad zna biti okrutan. Zašto? Nakon 90 vinkovačkih minuta samo će jedna ekipa uzeti sve, i pehar, i naslov i 3. Ligu, dok će protivnik morati utjehu pronaći u osvajanju 3. No ako razmišljamo objektivno i  realno, ni eventualno 3. mjesto „Lipika“ nitko normalan ne može ocijeniti neuspjehom, posebno ako se sjetimo da je prije dvije godine „Lipik“ igrao u selima požeštine, a kod kuće su „Slogu“ iz Trenkova pobjeđivali golom iz penala u 90. minuti. Stoga ove manje od dvije godine treba promatrati kao nogometnu revoluciju koja se dogodila na ovom području i koja je, htjeli to priznati ili ne ostali klubovi pakračko – lipičkog kraja, je i njih povukla da nakon godina letargije, napokon imamo klubove koji napreduju u rang više. Zato „Lipik“ danas u Vinkovcima nema što izgubiti. Ali ipak... Prilika je prelijepa, pehar je pehar, i stoga treba razumjeti i isto tako opravdati optimizam navijača i igrača „Lipika“, posebno stoga što je taj optimizam objektivan. I jedni i drugi su na kraju ove iscrpljujuće sezone desetkovani. Ozlijede i suspenzije su učinile svoje. Danijel Čakalić, bočni igrač „Lipika“ , ove sezone čest asistent i strijelac, muku muči s koljenom i njegov je nastup upitan, Još nekoliko igrača osjeća tegobe..  Poručuju da će stisnuti zube jer ovakva utakmica ponekad se čeka cijelu nogometnu karijeru. U Vinkovcima neće igrati Mario Egredžija – Nume. I falit će njegova prodornost, okretnost i spretnost, jer je Nume ove sezone često svojim ulaskom podigao tempo igre i znao biti igrač odluke. Šteta što mu je protiv „Ivanovca“ jezik bio neprijatelj, pa je zbog crvenog kartona kažnjen s dvije utakmice neigranja. „E ak pobijedimo... Pa koji će to bit spektakli, čovječe!!!“. Reče mi moj poznanik na rastanku,  nakon što smo uz kavicu ispili i jedan gorki, tek da još malo ugrije one leptiriće u stomaku. Razišli smo se, tek na nekoliko sati, dok se popodne ne sretnemo u Ciglarskoj 23. I obojica se nadamo da ćemo poslije utakmice imati razloga za još koji gorki. Ne zbog leptirića.